Jedna, jedina balada mog srca...

Sve će to, mili moj...

10.12.2017.

.

Ko zna gdje ću dospjeti inatom, i kako se izbaviti iz ove otuđenosti. Možda je i pametnije ovako. Ne znam. Ne znam hoću li ikad dočekati da popijemo kafu negdje daleko od bola, svijeta, svega što nas boli i guši, a bez naših svađa. Ne znam koliko ću izdržati da sebe držim pod kontrolom i da ne poludim od svega što se tu nalazi, a ne može pronaći svoj put vani. Teško je, znao si i sam, osloboditi mene iz neke tvrđave u kojoj sam bila sigurna.. Ove stvari su naizgled i nebitne, ali te opet drže na jednom mjestu, i uzimaju svu snagu. Svjesni poraza koji smo dočekali nakon uloženog truda i vjerovanja, nade, postali smo gotovo stranci. Svako zatvoren u svoj krug, dalek a između nas tišina i muk. Sudbinska igra, nikad razumljiva, nikad prihvatljiva.

03.12.2017.

..

Još jedan talas psihofizičke slabosti i još jedan pokušaj ostvarenja nadmoći nad njom. Ko zna ko će duže i jače moći; moje slabosti ili moj inat.

02.12.2017.

.

U životu se ne treba i ne smije zanositi. Nikada i ničim. Prolazna je ovosvjetska snaga i krhka, lomljiva. Možda ne uspiješ preživjeti zarez, a preživiš tačku...

24.11.2017.

Dođeš u san.

Možda je utjeha ili još gora bol to što te imam makar u snu. Makar na tren, makar na minut..

23.11.2017.

..

Nedostaje zagrljaj, pogled, riječ... Magični zagrljaj da izbriše svaku bol, da izbriše sve ružno. Nedostaješ ti. A ostala su pitanja. Bez odgovora...

22.11.2017.

..

I sami Bog zna šta se sa tobom događa kilometrima dalje od mene.. Samo On zna šta je u našim mislima, srcima.. Dok ja vodim borbu sa samom sobom, sigurna sam da i ti vodiš svoje. Ipak, gdje god zaspali, zažmirili, i dalje smo ispod istog neba. Prepušteni igri sudbine, ko zna gdje će nas odvesti... U toj igri postoji i nada koja ne umire, a ona jeste nada da si dobro, da se sjećaš samo lijepih dana.. Bilo ih je. Nadam se da će ih biti još..

18.11.2017.

Nisi mogla ni u snu tako nešto da zamisliš..

Prije nekoliko godina počeo je jedan novi dio života, nazivan posebnom povezanošću između dvoje ljudi - ljubavlju.. Poletiš, opustiš, iznenadiš se srećom koju imaš. I živiš..u glavi sa planovima, u srcu ispunjenim tom osobom. A sudbina... odigra uvijek najveću i najjaču ulogu.. Možda je sreća sa nama bila samo nalet povjetarca. Međutim, taj povjetarac nije bio slab, naprotiv ; bio je jak. Dovoljno jak da odnese sve dijelove mene a opet dovoljno slab da donese nadu u bolje sutra. U nešto lijepo. Prolaze dani a nadam se da će sa njima i nada za susretom iza prvog ćoška ulice..nadam se da će nada otići. Nadam se da neću ustajati nadajući se da ćeš se nekako pojaviti, zagrliti i slomiti sve loše. Onako kako si nekada znao i uspijevao.. Onako kako smo nekada mislili da igramo fer. Onako kako je trebalo biti ali nije. Onako kako kafa ostaje na stolu kao da čeka. Kao da čeka prošla-buduća vremena sa nama. Kao što sam ih čekala.. Kao što sam trčala da tebi prvom otvorim dušu. Kao što sam ja ustajala sa nadom da ću osjetiti svoje mile ruke. One ruke sa kojima sam trebala da odgajam djecu, sa kojima sam trebala stariti. Ostat će, bar u pamćenju, svi oni dani sreće i naših napredaka. Sitnih i krupnijih. A iza nas ostalo je... Velika praznina, velika bol, veliko razočarenje... I velika ljubav. Ona koja je bila nepobjediva. Ona je bila i naivna i jača od mene same, jača od nas. I jedan tim...ostao je. Kao trag prošlosti sa jakim i neiščezavajućim :,,Moglo je, trebalo je, ali nije. "

16.11.2017.

..

Nisu to rane 
što lako se brišu 
k'o što su riječi 
na papiru pisane 

To ti je ljubav 
to zaboli jako 
sa novim jutrom 
ista tuga osvane

13.11.2017.

Kada se sva psihička snaga istroši i odleti dalje nego što bi trebalo, preostaje ti da se uzdaš u vrijeme. Nadati se da će vrijeme da donese neku svoju pouku, poruku i utjehu za sve ovo što smo izgubili.. A opet, pečat koji je ostao svevremenski i jedinstven govorit će da je ovo što smo imali rijetkost. Kako god.. o nama bi se moglo pričati najmanje jednu vječnost. O ljubavi koja je bila jaka, koja je koračala preko trnja, koja je prelazila razne prepreke i na glupostima se slomila. Ostala prisutna, a njen paket..rastavljen na dijelove. Za Boga imam jednu molitvu, da mi te čuva, da budeš dobro, sretan, gdje god. A vrijeme će valjda svoj lijek donijeti i makar olakšati ovaj teret od rastanka. A rastanci se najčešće dese onda kada pomisliš da će sreća trajati vječno.. ♣

22.10.2017.

..

.. i svi imamo kao recept za preživljavanje, i svi kao možemo progutati, zataškati emocije.. A suze koje se izvuku iz tajnosti, pričat će svoju priču. Onda kada sve prođe ..


Stariji postovi

<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

>