Jedna, jedina balada mog srca...

Sve će to, mili moj...

19.08.2018.

#life changes radically

Odavno nisam pisala. Nekako sam se pokušala osloboditi one boli koju sam osjećala, patnje kroz koju sam morala proći i prvi put mogu najiskrenije, najsvjesnije reći da mi je ta bol donijela toliko dobrog u životu. Prvenstveno, donijela mi je mene samu. Mene kao osobu koja je spremna učiniti nešto za sebe konačno, koja je spremna sebe voljeti jednom u životu ali kontinuirano ovaj put. Onog dana kad sam uvidjela sve laži osobe koju sam tada voljela, kada sam sama sebi očima udarila takav udarac, mislila sam da neću uspjeti ovaj put staviti tačku na taj začarani krug, moju uzaludnu nadu, tihu patnju i tješenje da sam sve bliže kraju patnje. I doduše, bila sam. Jednog dana sam saznala sve, slušajući neku svoju intuiciju, predosjećajući da tu nešto ne odgovara. Bila sam upravu; nije odgovaralo NIŠTA osim toga da sam bila budala koja voli uzalud...Ljudi moji, kada sami sebe zavolite i shvatite da se sve može ako se dovoljno želi može ostvariti. Od te ljubavi nije ostalo ništa, apsolutno ništa osim te boli koju ću osjećati vječno i neka je tu kao podsjetnik šta sam sve uspjela podnijeti i kroz šta sam definitivno sazrela. Usudite se završiti loše stvari jer ,zaista, iako je potrebno strpljenja, snage, dobro će doći. Došlo bi i ranije da se nismo bojali poduzeti prvi korak ka dobrome. Hvala Bogu što mi je dao toliku snagu da podnesem zaista ogroman teret, kada pogledam iz bilo kojeg ugla. Ne žalim ni za čim, ovo je bila jako dobra lekcija. Vjerovala sam iskreno, voljela sam iskreno i neka sam. Znam da sam dala sve od sebe. Znam da nije bilo do mene. Nemojte sebe nikad ali nikad potcjenjivati, pružite šansu životu, pa i ako ne bude nešto sjajno bit će LEKCIJA a veoma su potrebne jer je život dug a čovjek tvrdoglav. Pružite šansu novoj ljubavi jer svi ljudi NISU ISTI. Volite, radite na sebi, borite se i nikad ne odustajte. Sve ćete ostvariti kada shvatite da su trud i želja sve.

22.02.2018.

hvala ti

Hvala ti što sam shvatila da je ljubav težak put. Težak je put, koji ne završava uvijek srećom, zagrljajem. Završava postavljanjem pitanja na koja nema odgovora... Hvala ti što sam shvatila da ne trebam biti dobra po nekoga, već dobra po sebe. Hvala ti što sam shvatila, po ko zna koji put, da je najbolje otići kada se krupne greške naprave. Samo.. nikada nisam smogla i neću moći imati snage da odem bez riječi. Onako kako si ti otišao, ja neću otići. Otići ću na način na koji ćeš moći znati da sam našu priču završila. A znat ćeš.. da si i dalje u mom srcu, ali ne i pored mene. A ja nikada neću saznati zašto si uradio ovako, jer ni sam ne znaš. Valjda jer sam slaba na tebe, jer tebi ne mogu da vratim. Tebi ne mogu da se osvetim. Ali zato idem... jednom, i zauvijek. Sretno nam bilo.

19.01.2018.

..

Poželiš izaći iz svoje kože, otići daleko i provesti u osami vrijeme.. Međutim, ni u tome se ne krije lijek. Lijek je negdje daleko i ko zna kakav. Ono što u tebi umire čak i dok se smiješ, nikada se vratiti neće.. A previranja u tebi.. Nikada prestati neće.

10.01.2018.

..

Ubijena, razočarana.. nema riječi više.

29.12.2017.

..

Zaboli tako jako da ne možeš vjerovati više ni sebi u potpunosti. Ne vjeruješ ni svojim snovima, ni srcu. Ipak, ideš, nadaš se boljem... nekada će biti. Nekad će bol postati podnošljivija... i nekad mi neće trebati toliko aktivnosti da te smetnem s uma... nadam se.

24.12.2017.

..

Pitanje koje me i dalje muči i na koje ću teško naći odgovor jeste šta dalje sa samom sobom.. Kako se boriti, kako nastaviti, kako objasniti bilo kome da te nema pola, možda i više? A možda ostati u tvrđavi skrivenoj od bilo čijeg saznanja i viđenja. Možda je tako za bol i najbolje..

17.12.2017.

..

Dani su postali samo mjerna jedinica za trajanje patnje.. Nijedan da ublaži nedostajanje, bol, brigu, žal. Nijedan da me smiri, da sve uzburkane emocije nekako smiri i postavi.. Nešto sam i uspjela. Makar zamaskirati stvarno stanje u sebi, oluju i buru. Teže tako ali sigurnije. Stabilnije. Možda me više ovdje i ne bude, ali tebe u ovom srcu sigurno hoće. Moja snago, moja slabosti, ljubavi i porazu. Moja sličnost i moja razlika. Možda budem manje osjetljiva i teža za dodirnuti ali tada je kraj. I tada me nemoj zaboraviti jer tada ću biti daleko od svega i svih, osim tebe, nas.

15.12.2017.

..

Šutim. Kao da će mi to pružiti utjehu..Nikome ne govorim o našim planovima, svemu onome što smo bili. Ostale su praznine.. U danima, u meni, u svemu. I sve je kao okej, sve maskiram jer možda je tako bolje.. jer ako počnem našu ispovijest...neću moći prihvatiti kraj, a klica nade bi me ubila. Nadala bih se da ćeš me zagrliti i slomiti svu bol.. Nadala sam se našem malom kutku i miru. Negdje na tvom ramenu, odsječena od svijeta. A sad..ko zna šta je sa tobom. A nije mi ovo prva noć da te osjetim kao da si pored. Mašta i svijet koji sami skrojimo i živimo u njemu bježeći od bola možda je moj spas.

10.12.2017.

.

Ko zna gdje ću dospjeti inatom, i kako se izbaviti iz ove otuđenosti. Možda je i pametnije ovako. Ne znam. Ne znam hoću li ikad dočekati da popijemo kafu negdje daleko od bola, svijeta, svega što nas boli i guši, a bez naših svađa. Ne znam koliko ću izdržati da sebe držim pod kontrolom i da ne poludim od svega što se tu nalazi, a ne može pronaći svoj put vani. Teško je, znao si i sam, osloboditi mene iz neke tvrđave u kojoj sam bila sigurna.. Ove stvari su naizgled i nebitne, ali te opet drže na jednom mjestu, i uzimaju svu snagu. Svjesni poraza koji smo dočekali nakon uloženog truda i vjerovanja, nade, postali smo gotovo stranci. Svako zatvoren u svoj krug, dalek a između nas tišina i muk. Sudbinska igra, nikad razumljiva, nikad prihvatljiva.

03.12.2017.

..

Još jedan talas psihofizičke slabosti i još jedan pokušaj ostvarenja nadmoći nad njom. Ko zna ko će duže i jače moći; moje slabosti ili moj inat.


Stariji postovi

<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

>