Jedna, jedina balada mog srca...

Sve će to, mili moj...

26.08.2017.

..

Stari strah koji mi okreće utrobu, ledi krv u venama, i lomi sve u meni.. Ako je sutra bez tebe neka i ne svane.

22.08.2017.

....

Riječi...ipak nisu samo riječi, beznačajne, nebitne.. Rado bih se prepustila prstima i otkucala baš sve što leži na ovoj duši ali bojim se da ne bih znala dovoljno dobro objasniti. Bojim se da ne razumijem dovoljno. Kada zamišljam budućnost, zamišljam ono dvoje što jednom proputovaše kroz pakao. Zajedno. Sami. Ali u budućnosti, ipak zajedno. Ma koliko strah bio jak, želim da vjerujem u nas, naše sutra. Želim da se nadam, želim da budeš čovjek sa kojim ću dijeliti i slatka i gorka jutra. I sreću i nesreću. Znala sam, znam da je uz tvoju ruku koračanje tamom mnogo lakše. Znam, jedan zagrljaj, čvrst, beskonačan, otjerao bi svu bol, sav strah. Samo jedan zagrljaj obnovio bi mene, odveć umornu, slomljenu. Želim da te ispraćam na posao, želim da te dočekujem. Želim da osjetim miris tek skuhane kafe na stolu uz plavetnilo tvojih očiju. Želim da sa tobom prođem sve one slatke panične situacije čekajući jedno maleno naše biće. Želim da zaboravim na ovaj osjećaj kao da samo sanjam...

10.08.2017.

..

Sve dok osjetim i najmanji znak straha, sve dok osjetim da ti je stalo..znam za šta živim..

14.07.2017.

..

.. i odlučiš raskrstiti sa prošlošću, i odlučno svaku misao presjeći u korijenu, ne zamarati se više bolom, i pustiti stvari da idu svojim tokom tek onoliko koliko smiješ. I voliš, i ne želiš da ti ti momenti prođu.

09.07.2017.

..

Ma, šta mi znamo? Lako se zavaramo.. kada mislimo da smo najjači, zapravo smo najslabiji. Tješimo se, želimo se podići sa dna. A možda je zapravo i to snaga?

09.07.2017.

..

Osjećaj kada više ne znaš ni šta si ni gdje si, ali si ipak poluživ.

05.07.2017.

. . .

Voljela bih zagrebati ispod čvrste površine, bez obzira što ću ostati krvavih prstiju. Voljela bih, taman da padaju meteori, trčati do tebe. Bosa,snena. Ne bih marila je li na putu trn, ruža, zmija, zvijezda. Jedino što bi me zanimalo si ti, tvoje čarobne i najljepše oči i najjači zagrljaj, da pobijedi sva zla u noći...

18.06.2017.

..

Prelistala je svesku, ponovo... Kao da svaki put kada je otvori i zatvori, osjeti i primijeti novu promjenu na sebi. Kao da je život usmjerava i kao da joj sam ukazuje na to da je svaki dan nova šansa, da je jača od bola, da je nešto mora vući naprijed. Ljubav, nada.. Pronašla je pismo. Najgore, ono posljednje što bi neko mogao sačuvati od nekog. Podigla je glavu i shvatila da ima zbog čega da živi i zbog čega da se bori... Život je jedan i sreća je što je to nešto pronašla.. Sretna je što ima koga da voli, iskreno, potpuno, nezaboravno. Sretna što ima onu pravu, nepatvorenu ljubav lišenu svega lošeg. Igrom sudbine, bila je sretnica koja će ponovo da živi vođena srcem i nadom.

16.06.2017.

..

A koliko sam sretna što u ovom mračnom svijetu imam tebe koji će, čak i ovu crnu podlogu da obasja svjetlošću koju ću pronaći kada budem čitala o nama.. I koliko voljene oči mogu da olakšaju sve boli. Kako izliju boju iz zjenica i oboje i vaš svijet.. novom bojom, nijansom..

07.06.2017.

..

Kao da sam s tobom izgubila pojam o vremenu.. I shvataš da je čarolija života tek u onome što voliš.. Najposebnija čarolija je ako je ta osoba i tvoja ljubav, zaljubljenost, prvi san, prva i zadnja misao.. sunce tmurnog neba.


Stariji postovi

<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

>